Ženi se ne oprašta njena sloboda

Edukativni članak / By

Koliko vrijedi život jedne žene, a koliko njena sloboda ? Da bi došla do svoje slobode da li žena mora da ostane bez života?

Bez slobode sve što čovjek ima nije ništa. Slobodan čovjek može svašta, sa slobodom može sve. Bez slobode ništa ne može, a misli da može.

Ženi se ne oprašta sloboda izbora. Da napusti nasilnog partnera, da sruši okove, izabere sebe i počne sve ispočetka. Slobodna. Da živi život koji želi, koji joj je potreban, život u kojem gradi, a ne gubi sebe. Život u kojem kreira, odlučuje, bira, u kojem ruši ono što joj se ne dopada. U nasilnom odnosu ženi se ne oprašta njen osmijeh na licu, njena sreća.

Žena može biti srećna i onda kada je povrijede. Žena može sve. Može i da ne može.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Zašto u nasilnom odnosu žena ne smije ništa ? Zašto nasilnik ženi brani svašta? Zašto ženi ne dozvoljava ništa, a sebi dozvoljava sve ? Zašto ?

Zato što mu je lakše kada ženu kontroliše. Manje je vjerovatno da će da ga napusti, da ode, a on da ostane sam, jer nasilnik se najviše plaši samoće. Još i više gubitka kontrole i nemoći. Od nemoći se koči. Strahuje od srećne žene, od njene slobode ima noćne more.

Zar žena može biti srećna u okovima ? Zar se žena voli tako što joj se režu krila ? Žena nije ptica pa da odleti, žena je žena.

Ženi se ne dozvoljava ništa, sve dok sama sebi ne dozvoli sve.

Kako se voli žena, a kako ne ? Može li se žena voljeti, a da je se ne ubije ? Može li ili ne može?

Žena je stvorena da se voli.

Žena se čuva, žena se pazi.

Žena se ne tuče, ženi se čuvaju leđa.

Sa ženom se ne takmiči. Žena je žena, a muškarac je muškarac.

Ženi se ne otežava život, sa ženom se živi, sa ženom se stvara, gradi.

Žena se ne prekida kada govori.

Žena se ne prisluškuje, žena se sluša.

Žena se ne progoni, žena se poziva na večeru ili piće.

Žena se čini srećnom, ne skida joj se osmijeh sa lica.

Žena se zavodi ljubavlju.

Muškarcem se ne postaje nasiljem prema ženi, već ljubavlju prema njoj.

Žena se ne muči, žena se voli.

Ženi se ne oprašta njena sloboda. Da kreira, da stvara, da svoj život živi kako želi. Nakon svega što prođe kada napusti svog mučitelja, ne oprašta joj se njena zaslužena sreća. Ne oprašta se ženi hrabrost, čvrst karakter i dostojanstvo. Sloboda se ni muškarcu ne oprašta, kako bi se tek oprostila ženi.

Ženi se ne oprašta ništa, sve dok sama sebi ne oprosti sve.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Kako nasilnici pričaju iza zatvorenih vrata ?

Edukativni članak / By

Kako zvuči jezik nasilnika ? Šta pričaju iza zatvorenih vrata ? Šta govore kada ih niko drugi ne čuje osim njihovih žrtava ?

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Jezik nasilnika je prljav. Brutalan. Bezobziran. Drzak. Arogantan. Uvijek dvoličan. Većina nasilnika zna da se savlada pred drugima, međutim, iza zatvorenih vrata pričaju svojim jezikom. Jezikom nasilja.

Nasilnici znaju kada, šta i kako da kažu. Kada lovac lovi žrtvu, on zna kako da je napada.

Čovjek može da se tuče i riječima, ne mora samo batinama. I tišinom može da se udara.

Riječi mogu da podignu, ali i da spuste na samo dno. Riječi su moćno oružje, naročito kada se njima služe nasilne osobe. Nasilnici to znaju, oni dobro znaju kako i gdje da udaraju. Oni znaju da su njihovim žrtvama njihove riječi važne. Osjećaju se važnima dok vrijeđaju druge, iako nisu važni uopšte.

Važan čovjek nema potrebu da vrijeđa druge, on druge ne spušta, on ih svojim riječima podiže.

Nasilnici su lažno važni. Verbalno vrijeđanje svojih žrtava daje im neku vrstu moći, naravno lažne moći. Njima to nije važno. Nema veze što su lažno moćni. Oni vole da se osjećaju moćnim, pa makar i lažno.

Publikacija ” Pobjednice “ izdavača Fondacija ” Udružene žene” Banja Luka, opisuje priče šest žena, majki sa iskustvom nasilja u porodici, koje su hrabro ispričale svoje priče, vrstu nasilja kojem su bile izložene, uz riječi koje su im upućivali nasilnici. U publikaciji se spominje i predstava ” Preobražaj “, koja je objedinila autentične tekstove priča sedam žena sa iskustvom nasilja, a neke od verbalnih uvreda koje su im upućivali nasilnici možete pročitati u nastavku teksta.

” Niko si i ništa ” – vrlo je česta uvreda i slobodno je možemo nazvati omiljenom uvredom nasilnika.

” Ti si luda “ – interesantno je kako ovu uvredu koriste gotovo svi nasilnici, a rijetko koji je psihijatar po struci. Reći nekome da je lud ne može čak ni psihijatar, može dati dijagnozu bolesti pacijentu i propisati mu lijek, ali ne može reći nekome da je lud. A nasilnik “može”.

” Loša si majka, nesposobna si da se brineš za djecu, ne znaš kako da smiriš dijete, nemajko” – Udarac na majčinsku ulogu žene vrlo je čest, ukoliko žrtva sa nasilnikom ima dijete.

” Šta ti znaš, ništa ti ne znaš ” – Ovakav način ” razgovora ” nasilnika sa žrtvom ima za cilj da je zatvori da više ne priča. Da pokorno šuti i trpi.

” Trebaš biti zahvalna što sam s tobom, niko te ne bi htio “ – Nasilnik zna da ne zaslužuje partnerku sa kojom je i potrebno mu je da joj sroza samopouzdanje, da ga ne bi napustila. Udara na njen strah od samoće.

” Varaš me, ko zna s kime si sve bila, uz različite pogrdne nazive “– Posebna vrsta uvreda uz galamu i lažne optužbe za preljubu karakteristične su za nasilnike koji su skloni alkoholizmu i ljubomori.

Ćutanje ili tretman tišinom (silent treatment) – Nasilnici mogu i da ne pričaju ništa.

Tretman tišinom je oblik emocionalnog zlostavljanja, posebno podmukla manipulativna tehnika, a odlikuje ga pasivno agresivno ponašanje. Ima za cilj uništavanje samopoštovanja i samopouzdanja žrtve, a posebno da je učini nevidljivom, nevažnom, nebitnom. Za ovaj vid zlostavljanja karakteristična je posebna doza napetosti, jer žrtva iščekuje verbalni napad nasilnika, strahuje dok osjeća neizvjesnost u tišini i novi napad nasilnika. U tišini sa nasilnikom srce joj lupa, dok iščekuje da bude napadnuta. Ovaj način zlostavljanja ima veliku težinu, iako izgleda da je lakši od ostalih verbalnih udaraca.

Cilj svih uvreda jeste da se žrtvi uništi samopouzdanje i samopoštovanje, jer onda nasilnik neće biti napušten. Žrtva je pod kontrolom, a nasilnik miran. Manja je mogućnost da će biti ostavljen.

Nasilnici se plaše samoće. Ne mogu da budu sami sa sobom, moraju da imaju nekog pod kontrolom.

Iza zatvorenih vrata nasilnik može sve. Davati dijagnoze, vrijeđati, udarati, iza zatvorenih vrata može da bijesni, svašta da radi, sve dok žrtva ne otključa vrata i napusti ga. Onda više ne može ništa. A to ga najviše plaši. Kad ne može više ništa, a htio bi da može sve. Nemoć ga boli najviše.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Nasilnik se sam otkriva

Edukativni članak / By

Svijet oko nas pun je nasilja. Teško da možemo proći kroz njega, a da nas nasilje bar ne okrzne.

Ljudi stavljaju i skidaju svoje maske sve dok ne umru. Valjda im je lakše da se maskiraju, nego da žive svoju suštinu. Plaše se da pokažu ko su.

Od djetinjstva nas uče da je važno da gledamo djela osobe, a ne riječi. Pa ipak, kada je nasilje u pitanju, važno je naglasiti da je nasilnik prevarant. I riječi i djela prevaranta mogu savršeno da se slažu. Nasilnik se dobro pretvara, s vremenom pokazuje ko je stvarno. Nasilnu prirodu može uspješno da skriva sve do ostvarenja svog cilja.

Poznato je da su neke žrtve nasilja bile u skladnoj vezi i po nekoliko godina, a da se ponašanje partnera promijenilo odmah nakon zaključenja braka, trudnoće ili rođenja djeteta.

Jedan od primjera koji nam ovo potvrđuje, jeste ispovijest žene sa iskustvom nasilja koja je na ovu temu kratko i jasno odgovorila

“Moj bivši suprug je volio životinje sve do mog potpisa na papiru. Onda je počeo da ih šuta.”

Nasilnik zna dobro da se pretvara. Njegove riječi mogu da prate djela, ali ne mogu dugotrajno. Dakle, djela i riječi nisu najbolji pokazatelj nečijeg karaktera, iako određeno vrijeme to mogu da budu. To nam pokazuju i primjeri koje svakodnevno možemo čuti iz sredstava javnog informisanja, gdje su ugledni stručnjaci različitih profesija ispoljili teška nasilnička ponašanja, na opšte zaprepaštenje javnosti. Radi se o ličnostima sa uspješnim karijerama, osobama koje smatramo ljudima od riječi i djela.

Besprijekornog izgleda, velikog ugleda, izrazite stručnosti, pa ipak najprimitivnijeg ponašanja. Skinuli su masku savršenstva. Pokazali ko su stvarno i to pred svima.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Kada je psihopatija u pitanju, a koja je česta kod nasilnika, djela mogu skladno da prate riječi, ali samo do onog momenta kada je žrtva uhvaćena u zamku. Nakon toga slijedi promjena ponašanja. Mijenjaju se i riječi, a i djela. Pada maska savršenstva. Nasilnik se otkriva.

Ljudi iz različitih razloga ulaze u naše živote, a najmanje je onih koji dolaze iz ljubavi prema nama. Mnogo je više onih koji dolaze iz ljubavi prema sebi. Obostrana ljubav veoma je rijetka.

Ljudi su gladni ljubavi. Za malo ljubavi spremni su na sve, čak i da ubiju ako je ne dobiju. Ni djeca se tako ne ponašaju, djeca plaču kada nešto ne dobiju. To nisu ni ljudi, ni djeca, to su zvijeri.

Zvijeri mogu da oponašaju ljude jedno vrijeme, ali ne mogu cijeli život.

Jedna od osobina koja nedostaje nasilniku, a koja bi mogla ukazivati na potencijalno nasilnu osobu, jeste odsustvo emocionalne inteligencije (EQ). Nasilnici ne razvijaju EQ ili je kod njih razvijena na najnižem nivou, ali mogu sasvim solidno da je oponašaju, posebno ako je u pitanju psihopatija. Psihopat može da nauči društveno poželjno ponašanje, može sjajno da ga oponaša i da se uklopi. Ono što ne može jeste da ga oponaša dugotrajno.

Nestrpljenje i impulsivnost su osobine svake zvijeri, psihopata pogotovo.

Inteligentniji tipovi nasilnika uče ljudska emocionalna ponašanja kroz filmove ili edukativne emisije. To ih zabavlja, jer se tako lakše pretvaraju među emocionalno zdravim osobama. Uče se kako da se što uspješnije prilagode životu sa normalnim ljudima. Učenjem drugima nanose daleko veću štetu, nego da se odmah otkriju.

Iskustvo “Idealne veze” može biti još jedan od crvenih alarma koji nam pokazuje da nešto nije u redu i da osoba može biti nasilna.

Žene koje su doživjele najbrutalnija iskustva nasilja, obično su imale iskustva “idealne veze”. Ovo se dešava zbog toga što su nasilnici majstori iluzije. Odlično znaju kako da svojoj žrtvi stvore iluziju idealne veze i upravo tu se mogu prepoznati, jer u životu ništa nije idealno tek tako samo od sebe, a pogotovo ne ljubavna veza. Sve ima svoje lijepe i one manje lijepe strane. Lice i naličje.

Nasilnici u ovoj fazi nemaju niti jednu manu. Izgledaju idealno, odlično se pretvaraju. Mogu da glume sjajno, ali i da pretjeraju. Nasilnici nemaju mjeru, neumjerenost ih takođe otkriva.

Nasilnik može uspješno da se pretvara godinama, na kraju se otkriva sam pred svima.

Kako se ponaša napušteni nasilnik ?

Edukativni članak / By

Da li će nasilnik prestati sa vršenjem nasilja nakon napuštanja ili ne ?

Ovo pitanje postavlja sebi svaka žrtva nasilja prije nego što odluči da napusti nasilnika. Većina nasilnika žrtvu konstantno drže u stanju straha od onoga šta bi joj se moglo desiti poslije napuštanja, stvarajući na taj način poseban pritisak kod žrtve-strah od posljedica njegove ljutnje ako se usudi da ga napusti.

Vrlo često možemo pročitati savjete kako nasilnika treba odmah napustiti, a oni koji dijele te savjete misle da sa napuštanjem nasilnika prestaje i nasilje. Međutim, istina je da u većini slučajeva nasilje ne prestaje, što možemo vidjeti u praksi. Naprotiv, nasilnik nastavlja i dalje da vrši nasilje mijenjajući strategiju.

Povrijeđena sujeta nasilnika nastavlja da povrijeđuje žrtvu ponekad i godinama nakon napuštanja.

Stručnjaci se slažu da je nasilnik najopasniji u trenutku napuštanja, zbog čega je nasigurnije da žrtva prije napuštanja nasilnika ima spreman plan bijega, odnosno da bude na sigurnom mjestu. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS, radi zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici predviđa boravak u sigurnoj kući u trajanju od šest mjeseci. U opravdanim slučajevima boravak u sigurnoj kući može se produžiti za još šest mjeseci, odnosno do završetka postupka kojim se učiniocu nasilja izriče zaštitna mjera.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Kako bi zastrašio žrtvu i pokazao svoju nadmoć, nasilnik primjenjuje različite strategije. Najčešće su to:

Proganjanje, prijetnje, zastrašivanje, ucjenjivanje, uništavanje ličnih stvari žrtve, prijavljivanje žrtve institucijama, pri čemu se prijave najčešće odnose na lažne optužbe za zlostavljanje ili zanemarivanje djece.

Prijave institucijama imaju za cilj da se žrtva diskredituje kao majka, uplaši, a zatim pod pritiskom vrati nasilniku. U tekstu Žena je najranjivija onda kada postane majka https://nasiljeubraku.com/zena-je-najranjivija-onda-kada-postane-majka/, detaljnije sam opisala kako nasilnik koristi ranjivost majke.

Vrlo često nasilnici obećavaju i promjenu svog ponašanja, koja služi da se u žrtvi izazove osjećaj lažne nade.

Stručnjaci kažu da se nasilnici uglavnom ne mijenjaju. To nam svakodnevno pokazuje i praksa. Oni se ne mijenjaju, ali mijenjaju žrtve. To je jednostavnije.

Kada čovjek ne želi da se mijenja, onda mijenja ljude oko sebe.

Nasilnik se najviše plaši napuštanja, tako da su sve njegove radnje usmjerene na uspostavljanje komunikacije sa odbjeglom žrtvom, a sve radi ponovnog uspostavljanja izgubljene kontrole nad žrtvom.

Napušteni nasilnik ne bira sredstva, a vrlo često sredstva postaju svi oni koji padnu pod uticaj njegove manipulacije. To može biti svako koga nasilnik izmanipuliše. Komšije, zajednički prijatelji i poznanici kao prenosnici zlonamjernih priča mogu biti fantastično oružje da se žrtva dotuče. U neznanju postaju produžena ruka nasilnika. Ono što je specifično za ovaj vid nasilja jeste činjenica da nasilnik stiče svoje pomagače, a to su sve one osobe koje su podložne njegovoj manipulaciji.

Žrtva tada prolazi kroz nerazumijevanje okoline, osudu, tiho izbjegavanje, umjesto da dobije podršku. Jedini način da se žrtva izdigne iz ovakve situacije jeste da savlada strah od tuđeg mišljenja. Naravno, to nije nimalo lako, pogotovo u našoj sredini gdje se više cijeni tuđe mišljenje drugih o nama, nego svoje vlastito o sebi.

Laž je veoma moćno oružje svakog predatora u borbi protiv svoje žrtve, ali je još gore saznanje koliko okolina žrtve može biti naivna i lakovjerna, neotporna na manipulaciju. Uvijek će prije povjerovati u laž, nego u očiglednu istinu i time učestvovati u nasilju.

Novi način vršenja nasilja nad odbjeglom žrtvom posebno je težak, prvenstveno jer je žrtva već iscrpila sve svoje resurse za napuštanje nasilnika. U trenutku kada treba da se oporavlja od posljedica doživljenog nasilja, žrtva prolazi kroz nove oblike nasilja, koji su daleko perfidniji, jer se nasilje više ne dešava samo između četiri zida, dešava se javno, pred svima.

Za to vrijeme žrtva proživljava sve ona osjećanja koja nasilnik ne može da osjeti. Bol, tugu, sramotu. Žrtva se opravdava, žali, pokušava da objasni stvarnu situaciju prijateljima, poznanicima, društvu, čime nastavlja da se vrti u začaranom krugu.

Držanje žrtve u začaranom krugu nasilnikov je glavni cilj. Vrteći se u začaranom krugu, žrtva nastavlja da gubi svoje vrijeme i energiju, resurse koji su joj neophodni da sredi egzistencijalna pitanja nakon napuštanja nasilnika. Gubi svoju snagu, koja joj je neophodna da se oporavi i da nastavi svoj život.

Nasilnik voli da izoluje žrtvu. On uživa u njenom bolu, dok okreće sve protiv nje dobija imaginarnu moć, dobija na značaju. Osjeća se moćno.

Većina žrtava ostaje u nasilnom partnerskom odnosu ili odlaže odluku o odlasku, vrlo često zbog straha od nastavka maltretiranja koje je prepoznato pod nazivom DARVO.

DARVO je skraćenica kojom se u literaturi označava manipulativna strategija nasilnika, a podrazumijeva :

DENY-Poriči

ATTACK-Napadni

REVERSE VICTIM AND OFFENDER-Preokreni žrtvu i počinioca.

DARVO nasilniku služi da diskredituje žrtvu napadom na njen kredibilitet, tvrdnjom da je on žrtva. Veoma je čest u praksi, a nasilnik ga najčešće primjenjuje u pravnim postupcima.

Interesantno je da nasilnici ovu strategiju koriste čak i kada je žrtva zadobila vidne fizičke tragove nasilja. I onda kada bi malom djetetu bilo jasno ko je žrtva, a ko zlostavljač.

Na taj način nasilnik se ruga svima koji su uključeni u pravne postupke. Ruga se žrtvi, službenicima, sistemu, čitavom društvu.

Osjeća se superiorno kada okreće situaciju u svoju korist putem laži i manipulacije. Nevjerovatno je sa kojom samouvjerenošću nasilnik ulazi i u pravne postupke, misleći da ga i u postupcima čekaju osobe koje ne prepoznaju manipulaciju.

Nasilnik smatra da je nedodirljiv i da mu niko ništa ne može. A može.

Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo

Edukativni članak / By

” Nasilje u porodici ne prestaje sa ćutanjem, skrivanjem i pretvaranjem da se ne dešava. Sa nasiljem se upoznajemo edukacijom, pisanjem, ostavljanjem tragova koje će neko možda da pročita, jer sve ono negativno što ne osvijestimo i što ne mijenjamo postaje još jače. “

Primjećujemo da je porodično nasilje o kome se nekada ćutalo i koje se skrivalo kako se znalo i umjelo, izašlo iz privatne u javnu sferu i to na takav način da mu svi svjedočimo.

Ženama koje su prošle kroz iskustvo nasilja ranije se nije vjerovalo. Pasivno agresivna sredina uvijek će nevjerovanjem reagovati na ono što čuje, a da joj ne prija. Nasilje nije bilo izraženo kao danas, niti se o nasilju toliko pisalo, zbog čega je opšteprihvaćen stav bio da je žena koja je napustila “supruga”, to uradila iz čistog hira, jer je pretjerano zahtijevna, jer ne želi ništa da trpi…slobodno nastavite niz.

Danas gotovo da nema šire porodice ili ulice u kojoj se nije desilo nasilje. Gotovo svi su nasiljem oštećeni i dobro znaju kroz šta su prošli. Znaju da žene nisu krive, već skrivena patologija nasilnika.

Većina ljudi ne voli surovu istinu i realnost, više vole da ih se laže. Krhka psiha ne može realnost da podnese, više joj prija laž i obmana, nego gola istina.

A istina je očigledna. Brojne žene, majke, supruge izgubile su svoje živote od strane onih koji su trebali da ih čuvaju i štite. Od strane onih kojima su bezuslovno vjerovale. To nam dovoljno govori da porodica i brak u velikom broju slučajeva nisu sigurno mjesto, već sasvim suprotno, mjesto stradanja i velike patnje. Mjesta tragedije.

Ne možemo, a da se ne zapitamo zašto je porodica postala uzrok smrti brojnih žena ? Zašto mjesto u kojem trebamo da se osjećamo najsigurnije, postaje najopasnije ?

Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo i to veoma podmuklo.

Da li ima ijedno podmuklije krivično djelo od nasilja u porodici ? Vjerovatno ne.

Samo kod krivičnog djela nasilja u porodici žena je vjerovala, bila dobra i poslušna, mislila da je sigurna, djecu rodila, bila supruga, gradila misleći da stvara, u vlastitom domu služila svoga neprijatelja. Nije prepoznala opasnost u sopstvenoj kući. A i kako bi.

Od djetinjstva su nas učili da je porodica svetinja, a u mnogim slučajevima pokazalo se da nije. Danas jasno vidimo da je za nekoga porodica smrt, a za nekoga sve.

Cijeli život smo na oprezu i čuvamo se kada izađemo iz kuće. Kada prelazimo ulicu gledamo na dve strane, u travu kad stanemo pazimo da na zmiju ne nagazimo, bježimo da nas pčela ne ujede, jer smo možda alergične, ne idemo u duboku vodu da nas ajkula ne pojede, pazimo šta jedemo, šta pijemo, plašimo se leta avionom, ježa u moru da ne zgazimo, da ne hodamo bose, čuvamo se da se ne prehladimo, propuha se čuvamo ako ne i najviše.

Za to vrijeme tako sačuvane i konačno opuštene u svom domu žene dožive ono najstrašnije. Od onog kome su vjerovale, pred kime su se konačno opustile.

Nema veće nemoći kod muškarca nego kada nasiljem umjesto sa ljubavlju vlada. Žene se ne ubijaju, žene se čuvaju i paze. Muškarcem se ne postaje mržnjom prema ženi, već ljubavlju prema njoj. Ženu koju bi neko ubio, neko drugi bi volio. Tolike žene su sahranjene, a mogle su da budu voljene.

Ni žrtve više ne mogu skrivati nasilje kao nekada što su skrivale misleći da im se neće vjerovati, jer je nasilje sve brutalnije. Sve što se skriva pod tepih, kad tad izađe na površinu i to u još gorem obliku. Problemi se ne potiskuju, već se rješavaju.

” Žena koji bježi ne bježi od ljubavi, već od nasilja. “

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

” Patologija nasilnika ne prestaje sa prikrivanjem i lažima, ali prestaje život žene kojoj se ne vjeruje. ”

Stručnjaci će nam reći da se neliječeni psihološki poremećaji sa godinama sve više pojačavaju. Nasilje se ne može vječno skrivati. Negiranje krivičnog djela više ne prolazi, broj žena koje su izgubile živote govori ko je bio zdrav, a ko ne.

” Ćutanje nije zlato u situacijama kada smo ugroženi ili kada su povrijeđena naša prava. U takvim situacijama ćutanje je tiha smrt. “

Ljubav ne nastaje žrtvovanjem mira. Ona dolazi sa mirom.

Edukativni članak / By

Nasilje je duboka rana, iz koje krv ide godinama. Liječi se usput idući kroz život, jer život nikoga ne čeka. Život ide dalje, svakim danom ima ga sve manje.

Kroz život nećete daleko stići krvareći. Rana koja krvari mora da se liječi.

Porazi dolaze i prolaze. Dolaze i pobjede. I one prolaze. Sve prolazi. Ono što ostaje jeste kajanje za izgubljeno vrijeme. Izgubljene godine. Zato, ne ostajte predugo uz one koji vas ne vole. Uz one uz koje ne volite sebe.

Ne umire se od loših partnerskih odnosa, umire se od ostanka u njima. Odlazite na vrijeme.

Nije lako otići i napustiti sve. Ali znajte, da na svijetu nema snažnije od one osobe koja ima snagu da prekine sve lance i da voli sebe. Da prihvati i poljubi svoje rane. Od rana da pravi lijekove. Od padova letove. Od poraza pobjede. Nema snažnije osobe od one koja od ranjene, ljekovita osoba postane.

Oprostite sebi naslijeđene zablude. Učili su vas drugačije. Da čuvate pogrešne, umjesto da se polako i smireno ka pravima krećete. Naučili su vas da trpite. Zarad mira da ćutite. Međutim, ljubav nije trpljenje. Ljubav je voljenje.

Ljubav ne nastaje žrtvovanjem mira. Ona dolazi sa mirom.

Do ljubavi se dolazi žrtvovanjem svega onoga što ljubav nije. Žrtvujte redom sve. Samo ljubav ne. Ljubav ostaje i onda kada sve umire.

Sve žene sa iskustvom nasilja saglasne su u jednome.

Učili su nas da čuvamo brak i porodicu, a trebali su da nas uče da čuvamo sebe. Na kraju shvatiš, možeš i bez braka i bez porodice, ali ne možeš bez sebe.

Idući kroz život stalno boreći se, shvatićete da nije lako živjeti i boriti se onda kada snage više nemate. Umorni ste, želite da odmorite, a ne možete. Život traži da idete naprijed i onda kada vam se ne ide.

Nije lako biti i otac i majka. I muškarac i žena. Moraćete da se mijenjate, svoju snagu da čuvate. Da birate koje bitke ćete da bijete, a koje da pustite. Ako ne trebate sebi, svojoj djeci trebate. Ako jedan od roditelja nije prisutan fizički ili psihički, drugi to mora da bude. Ma kako vam to zvučalo, u takvim okolnostima moraćete da odrastete.

Niko nije rekao da će život biti lagan, to smo sami izmislili.

Usput ćete shvatiti, ne samo da ćete se morati mijenjati, moraćete i rezove praviti. Nove navike usvajati, stare brisati. Polako se nakon pada podizati. Nasilje je velik pad. Nasilnik je mučitelj, ali i veliki učitelj.

Nemojte da zaboravite, onom koji ima snage da ide naprijed uprkos ranama, cijela zemlja se pokorava. Nebo mu poklone sprema.

Ostaje pitanje, ima li oprosta za nasilje ?

U tekstu ” Iz začaranog kruga nasilja izlazite onda kada ste spremni” https://nasiljeubraku.com/iz-zacaranog-kruga-nasilja-izlazite-onda-kada-ste-spremni/ , pisala sam da se onome koji se ne kaje, ne oprašta. Oprašta se sebi naivnost i zabluda. To je prva stepenica na putu do oprosta.

Sljedeća je oslobađajuća. Moguće je oprostiti svom mučitelju. To radite onda kada naučite sve lekcije. Kada vas usvojene lekcije dovedu do najbolje verzije sebe. Zato samo naprijed idite. Puno ne žalite. Radujte se boljoj verziji sebe. Usput, opraštajte i sebi i drugima, što su vas konačno doveli tamo gdje trebate da budete. Tamo gdje ćete životu od sebe da date ono najbolje što možete.

Nasilje je moguće oprostiti. Ali ne odmah ili nikada. Nasilje se polako oprašta. Kada nastavite dalje i strpljivo postepeno otpuštate svoje bolove, a zatim i u sebi konačno uživate. Kada prihvatite svoje rane i od njih napravite meleme.

Nasilje se ne oprašta iz pozicije ranjene, već iz pozicije srećne i ostvarene žene. Oslobođene.

Nasilje se može desiti svakoj ženi

Edukativni članak / By

Naša najveća zabluda je što mislimo da nam se nasilje ne može desiti. Nasilje se može desiti svakoj ženi, ali nažalost, ne uspije svaka žena da izađe iz začaranog kruga nasilja.

Svaka žena može da zagrize naizgled lijepu, ali trulu jabuku, međutim, nakon što je zagrize potrebno je da je baci. Ono što je trulo, neće protekom vremena postati zdravo.

Još su stari Rimljani znali da ono što na početku nije bilo valjano, ne može ni protekom vremena postati valjano.

U trenutku kada su u sredstvima javnog informisanja prečesti naslovi o ubijenim ženama i djevojkama, važno je da znamo kako da postupimo kada shvatimo da smo u vezi/braku sa psihopatom ili sociopatom? Koje taktike spašavanja da primijenimo da bismo preživjeli ?

Kako najpametnije da postupimo onda kada shvatimo da smo u vlastitom domu životno ugroženi?

Kako se preživljava manipulacija, laž i prevara brakom skrivena ?

Kako se napušta gnijezdo predatora ?

Šta da radimo kada smo napadnuti u svom domu od strane onoga koga smo smatrali za svog partnera ?

Koliko treba hrabrosti da se razbije ogledalo narcisa, a koliko vremena da se izliječi trauma ?

Ima li života nakon doživljenog nasilja ?

Fotografija je preuzeta sa Freepik sajta

Odgovor na ovo pitanje treba da nam daju stručnjaci, kao i žene koje su uspjele da prežive najteže psihoprofile. One najbolje znaju šta su doživjele i kako su to preživjele. Kako preživjeti nekoga ko želi da vas zlostavlja na sve moguće načine, a drži vas zatvorene u vlastitom domu, skrivajući svoju zlostavljačku prirodu iza braka i porodice, iza tradicije i svetinje ?

Mnoge žene su prevarene brakom, čime su dospjele u ruke nasilnika. Brak jeste svetinja, ali on nasilnicima služi kao zamka za lov na žrtvu. I dok žena naivno ulazi u brak očekujući ljubav, predator se raduje svom plijenu.

Često možemo pročitati tekstove koji nam opisuju kako da prepoznamo nasilna ponašanja, ali nam nedostaje najvažnija informacija, kako da postupimo u trenutku samog napada.

U trenutku kada maske padnu, kada shvatimo da pred sobom imamo nasilnika, a ne partnera.

Onda kada vam srce zalupa, kada drhtite od straha, kada su prozori zatvoreni, a vrata zaključana, kada bi da pobjegnete, ali ne znate kuda, kada pomislite da nemate izlaza, kada vas dovede do zida, kada uplašene sa djetetom u rukama bježite, a ne znate da li ćete da uspijete.

Kako da se ponašamo u trenutku kada shvatimo da ispred sebe imamo psihopatu umjesto partnera?

Ne možemo, a da ne spomenemo da imamo uputstvo za slučaj požara, poplave ili zemljotresa kako bismo spasili svoj život ili imovinu, a nemamo uputstvo kako da preživimo vezu/brak sa psihopatom ili sociopatom. Zemljotresi, požari i poplave se na našim prostorima dešavaju daleko rjeđe nego nasilje u porodici.

Imamo i uputstva kako da se ponašamo ako se sretnemo oči u oči sa medvjedom, sa zmijom, čak i ako u moru sretnemo ajkulu, a nemamo uputstvo za preživljavanje nasilnika.

U ovom trenutku ne preostaje nam ništa drugo nego da se snalazimo čitajući stručnu literaturu o poremećajima ličnosti i postavljanjem pitanja nadajući se odgovorima.

Kako se nasilnik napušta ?

Kako se predator ostavlja?

Kako se od plijena postaje slobodna osoba ?

Prvi korak koji vodi ka napuštanju nasilnika jeste jasno postavljen cilj. Vaš cilj je vaš život, vaša sloboda. Cijena je visoka. Na putu do osvajanja slobode može biti mnogo prepreka.

” Odlučnost i hrabrost, hladna glava, dobar plan i još bolja strategija, zlatni su ključevi za izlazak iz predatorskog kaveza. “

Smirenost i strpljenje otvaraju i najčvršća vrata. Iskontrolisana emocija moćno je oružje koje sve neprijatelje na koljena baca. I najsurovije pokorava. Nasilnik se u afektu ne napušta. Svoj bijeg se detaljno unaprijed planira.

Imate pravo da se zbog pogrešnog izbora kajete, ljutite, plačete, da se molite, pomoć da potražite, ali od sebe i svog života ne odustajte. Iz pozicije iz koje ste birali, niste mogli bolje da izaberete. To ćete nekada kasnije da shvatite.

” Od sebe i svog života nikada se ne odustaje. Kada se borite za svoj život, od predaje se umire. “

Čak i kada vam ništa na ruku ne ide, opet sve možete u svoju korist da okrenete, ako to želite. Vi birate kako ćete u datom trenutku da se osjećate. Možda vam tako ne djeluje u trenucima kada sve gubite, ali tako je.

Iako vam se nakon višegodišnjeg zlostavljanja možda tako ne čini, vjerujte, vi vrijedite.

“Ako prolazite kroz vatru, potrudite se da prođete sa što manje opekotina.”

Naoružajte se pravim informacijama. Informišite se na vrijeme o svojim pravima, obavezama, postupcima, posebno iskustvima drugih osoba i svemu onome što bi moglo da vas sačeka na putu do slobode i vašeg novog života.

“Put do slobode nije mekan. Pun je prepreka. Da dođete do kraja puta moraćete teći, kao rijeka.“

Ostavljaćete sve za sobom, ali sve što ostavite vam i ne treba. Trebaće vam snaga da počnete sve iz početka. Sve što ostavite znajte da je teret, a za novi početak teret vam ne treba.

Do slobode se ne dolazi lako. Sloboda se osvaja oslobađanjem od svojih strahova. Na kraju puta, čekaće vas odsustvo straha kao najljepša nagrada. Čekaće vas istinski život i sloboda. Vjerujte, s druge strane straha, nalazi se život, nalazi se sloboda.

” Nasilnik će vas udariti tamo gdje je rana. Ljubav bi trebala da bude vaš lijek, jer ljubav liječi, ne ranjava. Na putu do slobode vjerujte u dušu koja se željna ljubavi, ropstva polako oslobađa. U srce koje se otvara uprkos ranama.”

“Na ovom svijetu nema duše koja nije ranjena. Nakon ranjavanja, vi odlučujete, hoćete li stradati od svoje rane, druge povrijediti ili napraviti dobra djela.“

PROČITAJ JOŠ

Iz začaranog kruga nasilja izlazite onda kada ste spremni

Edukativni članak / By

U začarani krug nasilja ući ćete kao naivna i nezrela, a izaći kao mudra i zrela osoba. Za izlazak će vam trebati dobar plan, jer put do mudrosti i zrelosti nije jednostavan.

” Iz nasilnog partnerskog odnosa ne izlazite odmah ili nikada. Izlazite onda kada ste spremni da prihvatite odgovornost
za vlastiti pogrešan izbor i da se suočite sa njegovim posljedicama. Izlazite onda kada ste spremni za promjenu. “

Zašto se žene teško odlučuju za promjenu?

Najčešće razloge za to, opisala sam u članku pod nazivom “Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah” https://nasiljeubraku.com/zasto-se-partnersko-nasilje-ne-prijavljuje-odmah/

Posljedice pogrešnog izbora partnera su teške. Preteške. Ženi je potrebna velika snaga i odlučnost da prekine začarani krug nasilja. Da odbaci iluziju i prihvati stvarnost. Da prihvati da se umjesto u braku nalazi u manipulativnom odnosu, da je prevarena i izmanipulisana.

Da prihvati da je umjesto supruge žrtva predatora, ali i žrtva vlastitog pogrešnog izbora.

Sljedeći korak je prihvatanje odgovornosti za vlastiti pogrešan izbor partnera. Žena treba da prizna sebi da je pogriješila, ali da je ljudski griješiti. Da nije znala, niti mogla pretpostaviti da osoba koju je izabrala za partnera nije njen izabrani partner, već nasilnik. Manipulator. Prevarant. Lažov. Predator.

Naizgled lijepa, ali trula jabuka.

Fotografija preuzeta sa Freepik sajta

” Istina, tokom života svi griješimo u svojim izborima, ali ne moramo da izgubimo život zbog toga. Život može biti lijep i nakon greške. Obično je tada još i ljepši. “

Zašto? Zato što ste se oslobodili još jednog straha. Straha od greške.

Nasilnik je predator. Ne bira žena, on nju bira. Tako da će žena na kraju shvatiti da nije ni imala izbor i da je zapravo ona izabrana, da bi bila žrtvovana.

Nakon što žena prođe sve navedene faze, treba da bude hrabra i da spremi svoj plan za bijeg. U toj fazi joj je potrebno da bude istrajna i strpljiva. Da bude strateg. Da strateški isplanira svoj plan za bijeg. A tu nema mjesta emocijama. Samo hladna strategija.

Svoj život se čuva. Svoj život se brani.

Od sebe se ne odustaje. Od loših partnerskih odnosa da.

” U nasilan partnerski odnos ulazi se brzo, a iz njega se izlazi veoma sporo.

Ulaziš neoprezna, izlaziš oprezna.

Ulaziš naivna, izlaziš realna.

Ulaziš emocijama, izlaziš raciom.

Ulaziš nespremna i ne znaš šta te čeka. Izlaziš spremna i znaš šta da očekuješ.

Ulaziš nezrela, izlaziš zrela.

Izlaziš promijenjena u svakom pogledu.

Nasilje mijenja ženu. “

Kada žena prođe kroz iskustvo nasilja, ona više nije ista.

” Partnersko nasilje je duboka rana. Može da krvari godinama. Iscjeljuje se decenijama. Ipak, u većini slučajeva, nasilje je doživotna rana. “

” Nasilje ubija ženu u ženi. Naša tijela mogu da prežive nasilje, ali duša nikada. Duša pamti bol i ranu nanesenu od onoga kojem je vjerovala. “

“ Modrica se ne zaboravlja. Onom koji se ne kaje se ne oprašta. Oprašta se sebi naivnost i zabluda. “

” Kada žena daje ruku muškarcu, ona je daje da bi bila čuvana, ne da bi bila slomljena. “

Fotografija preuzeta sa Freepik sajta

Tek kada nastupi snažna unutrašnja promjena žene, ona je spremna da napusti nasilnu zajednicu. Za to je potrebno vrijeme i strpljenje.

Nasilnici impulsivno/brzo ulaze u odnose, ali strpljivo čekaju svoju žrtvu, a zatim je hladnokrvno napadaju. Posmatrajući nasilnika možemo zaključiti i kako se najlakše izlazi iz nasilnog odnosa. Posmatranjem i preuzimanjem nekih nasilnikovih osobina, a to su prije svega strpljenje i hladnokrvnost. Strpljivim planiranjem svoga bijega. Strateški. Hladno. Predatorski.

” Sa ljudima ljudski, sa predatorima predatorski. “

Sa nasilnicima ne možete nastupati emocionalno, već racionalno. Nasilnici ne poznaju jezik emocija. Oni razumiju samo jezik nasilja. Ne možete imati milost prema onima koji to ne zaslužuju.

” Milost nije za svakoga.“

Tako žrtva umjesto žrtve postaje lovac. Umjesto lovine, postaje lovac koji lovi svoju slobodu.

Iz začaranog kruga nasilja izlazite onda kada ste spremni da izgubite sve da biste vratili svoju slobodu. Sloboda je skupa.“

“ Izlazite onda kada ste spremni da se suočite sa svim svojim strahovima. “

U članku koji sam ranije pisala pod nazivom ” Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah “, nabrojani su strahovi koje žena sa iskustvom nasilja treba da savlada, kako bi izašla iz začaranog kruga nasilja https://nasiljeubraku.com/zasto-se-partnersko-nasilje-ne-prijavljuje-odmah/

“Iz začaranog kruga nasilja izlazite odlukom da više ne želite da budete žrtva. “

” Izlazite kada ste konačno odlučili da budete slobodni. “

Kada tu odluku sprovedete, vi više niste žrtva. Niste više ni lovac, ni lovina. Vi ste slobodna osoba.

PROČITAJ JOŠ

Nasilnik gubi dominaciju, kada žena progovori o doživljenom nasilju

Edukativni članak / By

” Kada žena progovori o doživljenom nasilju, nasilnik gubi ono što je prisvojio nasiljem. Gubi dominaciju. “

Onaj koji želi da dominira strahom, najviše strahuje od gubitka dominacije.

Jedno od istraživanja na temu nasilja u porodici/partnerskog nasilja, u kojem su učestvovale žene sa iskustvom nasilja, pokazalo je da su se sve učesnice osjećale nelagodno dok su govorile o svom ličnom iskustvu i doživljenom nasilju,  čak i nekoliko godina nakon prestanka nasilja i napuštanja nasilne zajednice.

To nam pokazuje da se doživljeno nasilje nikada ne zaboravlja, a da podsjećanje na njega izaziva bolna osjećanja i nakon proteka dužeg vremenskog perioda. Intenzitet bola može biti isti, kao u vrijeme kada se nasilje dogodilo.

Podatak da su se učesnice istraživanja odazvale pozivu da ispričaju svoje iskustvo, pokazuje nam da su uspjele izaći iz perioda emocionalne zatvorenosti, u kojem se nalaze gotovo sve žrtve nakon napuštanja nasilne zajednice. Period zatvorenosti traje kraće ili duže vrijeme, što zavisi od vrste nasilja, dužine njegovog trajanja, kao i ličnog senzibiliteta osobe.

Jedna od mnogobrojnih posljedica doživljenog nasilja, jeste emocionalna zatvorenost osobe nad kojom je izvršeno nasilje. Manifestuje se kao nemogućnost otvaranja drugima i pričanja o bolnoj temi. Nastaje već u toku trajanja nasilne zajednice, a produžava se i poslije napuštanja nasilnika. To nam pokazuje da nasilnik i dalje dominira nad žrtvom, vladajući njenim strahom od otvaranja, što i jeste njegov krajnji cilj.

Kada odluče da progovore o nasilju, žene sa iskustvom nasilja oslobađaju se i posljednjeg straha i dominacije bivšeg partnera.

U članku koji sam ranije pisala pod nazivom „ Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah ? “ https://nasiljeubraku.com/zasto-se-partnersko-nasilje-ne-prijavljuje-odmah/ nabrojani su strahovi koje žena koja doživljava nasilje treba da savlada kako bi napustila nasilnu zajednicu i, kada se to dogodi, ostaje još da se oslobodi ovog posljednjeg straha. Straha od emocionalne otvorenosti i straha od osude.

Javna/moralna osuda javlja se kao krajnji cilj sankcionisanja krivičnih djela. U poređenju sa drugim krivičnim djelima, kod krivičnog djela nasilja u porodici, primjetno je da se osim nasilnika vrlo često osuđuju njihove žrtve, što je potpuno neshvatljivo. Osuđuju se oni koji su doživjeli nasilje i to najčešće zbog nerazumijevanja okoline i odsustva senzibiliteta, a posebno zbog nepoznavanja problematike nasilja.

Uzmimo za primjer poređenje sa krivičnim djelom krađe. Kradljivca svi osuđuju, a pokradenog niko. Pokradenog žale. Međutim, kod krivičnog djela nasilja u porodici, sasvim je drugačija situacija. Nasilnici se osuđuju, a vrlo često i njihove žrtve.

Na društvenim mrežama možemo čuti osuđujuće komentare poput onih ” znala je za koga se udaje, sama pala sama se ubila, da bude se udavala, zašto nije odmah pobjegla, šta je do sad čekala, zašto nije prijavila. “

Postavlja se pitanje zašto je to tako ?

Zato što je mnogo lakše osuđivati, nego razumjeti. Mnogo je lakše nepoznavati, nego znati. Mnogo je lakše sažaljevati, nego saosjećati.

Kada stupa u brak, žena misli da će biti voljena i poštovana. Ona ne misli da će biti zlostavljana ili da će izgubiti svoj život. Prema tome, u slučajevima nasilja u porodici sasvim je jasno da žena u momentu udaje ne zna za koga se udaje.

” Nasilnici su vješti glumci. Odglumiće vam sve ono što želite, a kada se spusti zavjesa shvatate da je sve bila predstava. Tada počinje borba za vlastiti život. “

Kada stupa u brak, žena očekuje da će graditi zajednički život. Ne očekuje da će se morati boriti za vlastiti život.

Sasvim je razumljivo zašto osobe koje su doživjele partnersko nasilje, o nasilju progovore nakon višegodišnjeg rada na sebi ili nikada. Potrebna je velika hrabrost i još veća snaga volje da se suprotstavite nasilniku, ali i da se suprotstavite osuđujućim komentarima okoline.

” Nasilnik ne gubi dominaciju tako lako. Gubi je tek onda kada ste spremni da se otvorite drugima i podijelite svoje bolno iskustvo, suočavajući se pri tome sa više strahova. “

Jedan od njih je i strah od osude. Tek kada se suočite sa strahom od osude drugih, tada počinje pravo iscjeljenje rane. Rane nanesene nasiljem u porodici veoma se teško iscjeljuju, jer…

” Partnere ne tražimo da bi nas zlostavljali, već da bi nas voljeli. Od onih kojima se otvorimo tražimo da nas razumiju, ne da nas osuđuju. “

PROČITAJ JOŠ

Žena je najranjivija onda kada postane majka

1 Comment / Edukativni članak / By

” Žena je najranjivija onda kada postane majka. “

Nasilnici to dobro znaju.

Istraživanja na temu nasilja u porodici pokazuju nam da je većina žena sa iskustvom nasilja u porodici, sa nasilnim partnerom imala dvoje ili još češće troje i više djece. Do ovog zaključka možemo doći i čitanjem naslova iz crne hronike, gdje gotovo svakodnevno saznajemo da je još jedna majka iz višečlane porodice izgubila život od strane svog nasilnog partnera.

Ovaj podatak nam govori da su nasilnici itekako svjesni koje su najbolje metode za zadržavanje svoje žrtve. Sa jednim djetetom ženi je mnogo lakše odvažiti se i pobjeći, sa dvoje ili više, daleko teže. Osim toga, kada žena napusti nasilnika, prostor za manipulaciju djecom uvijek ostaje kao posljednji trzaj sadiste i manipulatora. Osnovni cilj sadiste i mizoginog muškarca jeste da muči ženu. Sredstva mučenja su različita. Djeca su najčešće odlično sredstvo, posebno u brakorazvodnim parnicama.

Fotografija je preuzeta sa Freepik sajta

U razgovoru sa ženama, na pitanje da li su primijetile da nešto nije u redu sa ponašanjem partnera nakon rađanja prvog djeteta, dobijamo odgovor da su uglavnom bile svjesne da nešto nije u redu, ali da su očekivale da će partner promijeniti ponašanje kada rode drugo ili treće dijete. Međutim, to se nije događalo. Niti će.

” Nasilnik se nikada ne mijenja. Nasilnik mijenja jedino žrtvu, ako prethodna bude uspješna u svom bijegu. “

Zašto se nasilnik ne mijenja? Zato što ne želi. Zato što je takav. Zato što se pretvarao. Glumio. Lovio i ulovio.

Za ženu je najbolje da što prije prihvati činjenicu da nije supruga, već ulov iskusnog predatora, a da se zatim prilagodi situaciji.

” Da biste se prilagodili takvoj situaciji i prihvatili činjenicu da ste nečiji ulov, a ne partner, trebate i sami da razmišljate kao predator. U borbi sa predatorima za vlastiti život, sva sredstva su dozvoljena. A najvažnije je potpuno isključivanje emocija. “

Najveći problem u ovim situacijama jeste način razmišljanja žene, koji je sve samo ne racionalan. Žena misli emocijama. Ona misli da će se predator promijeniti kada ona učini još nešto za njega. Kada rodi još jedno dijete. Kada zaradi više novca. Kada bude još bolja domaćica. Još poslušnija. Ali neće. Biće samo još više gladan. Ta glad je strašna. Nasilnikova glad za emocijama je nezasita. Jer ih nema. Zato je uvijek gladan.

Možemo zaključiti da žene uporno čekaju promjenu ponašanja svojih partnera, jer su potpuno nesvjesne njihovih predatorskih osobina. Dok čekaju promjenu, jedina sigurna promjena jeste brojka ubijenih žena od strane predatora, od strane onih koje su smatrale svojim bračnim partnerima.

Znamo šta znači predator. Predator je grabežljivac, nasilnik, lovac. On napada svoj plijen, a statistika nam pokazuje da su mnogi predatori lovili svoje žrtve upravo preko braka i porodice.

” Ako ste u braku sa nasilnikom, nećete se ostvariti u ulozi supruge, već u ulozi žrtve. “

Ono što je potrebno da žena učini u takvoj nezavidnoj situaciji da bi preživjela, jeste da prihvati da je ulov predatora, a zatim da sačuva snagu za dugu borbu koja je čeka. Borbu za vlastiti život i slobodu. Borbu čiji je osnovni cilj promjena.

Zašto se žene tako teško odlučuju za promjenu?

Najvažnije razloge za to, ranije sam opisala u članku pod nazivom “Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah” https://nasiljeubraku.com/zasto-se-partnersko-nasilje-ne-prijavljuje-odmah/

Jedan od razloga zašto žene očekuju da se nasilnik promijeni je taj što se u našoj sredini razvod i dalje smatra neuspjehom. S obzirom na zvanične podatke koliko je žena izgubilo svoje živote čuvajući brak, ne možemo da ne postavimo pitanje…

” Zašto se na razvod gleda kao na neuspjeh ? Ako smo odustali od onoga što za nas nije bilo dobro, onda je to valjda uspjeh ? “

PROČITAJ JOŠ

Podijelite na društvenim mrežama

Facebook
LinkedIn
Email
WhatsApp

Kontakt informacije

Nasilje Šta i kako © 2023 Sva prava pridržana

Scroll to Top