” Pokušajmo da ne osuđujemo već da razumijemo psihologiju partnerskog nasilja.
U tom cilju ne stavljajmo so, već melem na ranu. “
Zašto nisi ranije prijavila nasilje, vrlo je često pitanje koje se postavlja žrtvama nasilja u porodici/partnerskog nasilja.
U ovom tekstu objasniću zašto se nasilje ne prijavljuje odmah, već nakon proteka određenog vremena.
Jedan od razloga zašto se nasilje ne prijavljuje odmah je taj što nasilje ne nastaje odmah u svim slučajevima partnerskog nasilja. Žrtva može da otkrije da je njen partner nasilan tek nakon više godina. Takva je na primjer situacija u kojoj partner otkrije nevjeru partnera tek nakon više godina braka. Zašto ? Zato što se vješto pretvarao.
Nasilnici su poput preljubnika. Vješto skrivaju svoje mane.
Da li možete da se zamislite u braku pet, deset ili više godina gdje ste gradili svoj život od nule, stekli djecu, odrekli se mnogo toga da biste izgradili svoju porodicu i dom, a onda odjednom dobijete batine, prijetnje, zastrašivanja i ucjene ? Da li mislite da biste mogli odmah napustiti sve, a pri tome imate djecu, nemate gdje da se vratite, nemate posao niti ušteđevinu, nemate novac čak ni za razvod ? Navodim ovaj primjer, jer je jedan od čestih.
Nasilnik strpljivo plete mrežu poput pauka i iscrpljuje svoju žrtvu, sve dok je skroz ne zaplete. Taj postupak može trajati godinama. Traje onoliko koliko je potrebno da se žrtva dovede u situaciju iz koje gotovo da nema izlaza.
Nasilje može da počne sa modricama, ali ne mora uopšte, već sasvim suprotno može da bude prikriveno što je slučaj sa psihičkim i emocionalnim nasiljem. Naizgled sve može da izgleda lijepo poput ove jabuke u mojoj ruci. Djeluje zdravo, samo što je iznutra sve trulo, a to shvatite tek onda kada zagrizete. Jabuku ćete odmah da bacite, ali svoj život koji ste gradili godinama ne možete tek tako da odbacite. Sasvim je razumljivo da vam je potrebno neko razumno vrijeme da shvatite da ste u nasilnom partnerskom odnosu izmanipulisani, a zatim i da prihvatite činjenicu da umjesto bajke živite noćnu moru svog života.
Nakon što ste shvatili i prihvatili da ste izmanipulisani, potrebno vam je neko vrijeme da se saberete i da razmislite šta ćete i kako ćete da postupite da biste takav toksičan odnos napustili sa što manje posljedica. Potreban vam je plan za bijeg i to dobar, jer je vaš život u pitanju, a nemate dva života.
Kada nasilnik shvati da ste i vi shvatili, tada postaje još više nasilan.
U tom trenutku vaša prirodna reakcija je strah. Vi ste zastrašeni, ucijenjeni i svakodnevno živite sa različitim vrstama prijetnji od kojih su neke i prijetnje po život. Prijetnje mogu biti različite, ali su uvijek takve da nasilnik cilja partnera tamo gdje je najosjetljiviji. To može biti bilo šta. Prijetnje da će vas ubiti, da će vam uništiti ugled, da će vas optužiti za zlostavljanje djeteta, da će vas proglasiti ludom, da će vam oteti dijete i da ga nikada više nećete vidjeti, ucjenjivanje različitim sadržajima, da ima veze svagdje i da mu ništa nećete moći, da vam niko neće vjerovati.
Nasilnik pažljivo proučava svoju žrtvu, a zatim je udara tamo gdje je najslabija.
Bilo šta može da bude predmet zastrašivanja, ali uvijek je to ono što bi drugom partneru najviše naškodilo i što bi mu izazvalo najveći strah. Nasilnik vlada partnerom uz pomoć straha.
Prema tome, suočavanje sa svojim strahovima predstavlja ujedno i put izlaska iz takvog toksičnog odnosa. To je dug put koji može trajati godinama.
Zašto mislimo da se nasilnik (psihoprofil izrazito osjetljiv na napuštanje) može napustiti tako lako ? Mnoge žene upravo su tako izgubile život, jer su mislile da tako lako mogu napustiti onoga koji se plaši napuštanja.
Nasilan partnerski odnos ne napušta se tek tako. Napušta se onda kada na strani žrtve postoji spremnost da se suoči sa više strahova, a to su :
- Strah od nepoznatog
- Strah od tuđeg mišljenja
- Strah od neizvjesnosti
- Strah od promjene
- Strah od osude okoline
- Strah od samoće
- Strah od odbacivanja
- Strah od smrti
Nasilnik nije tako moćan. On gubi moć onda kada žrtva počne da se suočava sa svojim strahovima. Onda kada u žrtvi nema više straha, on više ne može sa njom da vlada. Tada žrtva vlada sama sa sobom. Onda više nije žrtva, već slobodna osoba.
Zbog straha od tuđeg mišljenja, mnogo žena ne napusti nasilnika upravo u ovoj fazi. U ovoj fazi se ostaje dugo. Predugo. Većina žena se nikada i ne usudi. Zbog straha od tuđeg mišljenja mnoge od njih izgube život. Provedu i po više decenija proživljavajući najgora moguća zlostavljanja.
I najveće kataklizme ljudi prežive, nasilje u porodici mnogi nikada.
PROČITAJ JOŠ
- Ženi se ne oprašta njena sloboda
Koliko vrijedi život jedne žene, a koliko njena sloboda ? Da bi došla do svoje slobode da li žena mora da ostane bez života? Bez slobode sve što čovjek ima nije ništa. Slobodan čovjek može svašta, sa slobodom može sve. Bez slobode ništa ne može, a misli da može. Ženi se ne oprašta sloboda izbora. … - Kako nasilnici pričaju iza zatvorenih vrata ?
Kako zvuči jezik nasilnika ? Šta pričaju iza zatvorenih vrata ? Šta govore kada ih niko drugi ne čuje osim njihovih žrtava ? Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta Jezik nasilnika je prljav. Brutalan. Bezobziran. Drzak. Arogantan. Uvijek dvoličan. Većina nasilnika zna da se savlada pred drugima, međutim, iza zatvorenih vrata pričaju svojim jezikom. Jezikom … - Nasilnik se sam otkriva
Svijet oko nas pun je nasilja. Teško da možemo proći kroz njega, a da nas nasilje bar ne okrzne. Ljudi stavljaju i skidaju svoje maske sve dok ne umru. Valjda im je lakše da se maskiraju, nego da žive svoju suštinu. Plaše se da pokažu ko su. Od djetinjstva nas uče da je važno da … - Kako se ponaša napušteni nasilnik ?
Da li će nasilnik prestati sa vršenjem nasilja nakon napuštanja ili ne ? Ovo pitanje postavlja sebi svaka žrtva nasilja prije nego što odluči da napusti nasilnika. Većina nasilnika žrtvu konstantno drže u stanju straha od onoga šta bi joj se moglo desiti poslije napuštanja, stvarajući na taj način poseban pritisak kod žrtve-strah od posljedica … - Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo
” Nasilje u porodici ne prestaje sa ćutanjem, skrivanjem i pretvaranjem da se ne dešava. Sa nasiljem se upoznajemo edukacijom, pisanjem, ostavljanjem tragova koje će neko možda da pročita, jer sve ono negativno što ne osvijestimo i što ne mijenjamo postaje još jače. “ Primjećujemo da je porodično nasilje o kome se nekada ćutalo i …Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo Read More »