Zašto mislimo da se nasilnik može tako lako napustiti ?

Edukativni članak / By

Ulazak u začarani krug nasilja ne počinje sa udarcima, već sasvim suprotno, počinje sa manipulacijom, sa komplimentima, sa romantikom, cvijećem i poklonima. Nasilje može da eskalira i da pređe u fizičko nasilje, ali ne mora uopšte. Može da uništi žrtvu, bez ijednog fizičkog udarca.

Sve češće na društvenim mrežama možemo vidjeti objave i komentare u kojima se spominje nasilje nad ženama i između ostalog, prenose se poruke ženama koje doživljavaju nasilje da ljubav ne bi trebala da boli i da bi trebale odmah da napuste nasilne odnose.

Ovakav način pisanja i slanja poruka ženama koje doživljavaju nasilje, na prvu možda izgleda dobronamjerno, međutim zbog ovakvog pristupa i nepoznavanja nasilja nosi određenu opasnost. Ukoliko žrtva nasilja u teškom stanju straha i panike pročita ovakvu poruku da treba odmah da napusti nasilan odnos i odluči odmah da napusti nasilnika, bez ikakvog plana za bijeg, može vrlo lako da ugrozi svoj život. Koliko je žena upravo na ovaj način izgubilo život, jer su pogrešno procijenile da mogu odmah napustiti nasilnika. Da bi se žrtva uspješno izvukla iz nasilja potrebno je mnogo snage, hrabrosti, strpljenja i vremena.

Život sa nasilnikom je borba za vlastiti život i u toj borbi ako izgubiš, možeš da ostaneš bez njega.

Koliko je samo planova, strategija, predviđanja svih mogućih posljedica, priprema i opreza potrebno da bi se nasilnik napustio, a svoj život sačuvao. Čak i nakon što žrtva uspješno napusti nasilnika, tako što je detaljno isplanirala svoj bijeg, nasilnik i dalje može da ide za njom mijenjajući vrstu nasilja koju prema njoj usmjerava.

Nasilnik u većini slučajeva ne odustaje od žrtve ni nakon što bude ostavljen. On za njom ide poput sjene.

Pisanje o nasilju u porodici ili dijeljenje savjeta žrtvama nasilja, podrazumijeva da se poznaje ova oblast i da se pri tome ima poseban senzibilitet, s obzirom na to da se radi o osjetljivim kategorijama. Nasilje u porodici je nedovoljno istraženo i nije dobro da o nasilju pišu i dijele savjete oni koji imaju vrlo malo informacija o tome šta je nasilje.

Posmatrajući sve veći trend pisanja na temu nasilja u porodici u ovom kontekstu, ne možemo a da ne primijetimo da većina smatra da žene ostaju u nasilnim partnerskim odnosima, jer ne znaju da ljubav ne bi trebala da boli i jer ne znaju da trebaju da napuste nasilnika.

Žene znaju da ljubav ne bi trebala da boli i znaju da bi trebale da napuste nasilne zajednice, ali ne mogu tako lako da ih napuste ma koliko to željele, jer bi prilikom napuštanja nasilnika mogle da ugroze svoj život.

Zašto mislimo da se nasilnik može tako lako napustiti, a pri tome nam podaci iz crne hronike pokazuju drugačije?

U pitanju je naivan i idealistički način razmišljanja, a realnost nasilja je potpuno drugačija, što nam svakodnevno pokazuju podaci iz crne hronike.

Iz razgovora sa osobama bez iskustva nasilja, a koje žele da znaju više o ovom problemu, dobijamo odgovore da nasilje u porodici doživljavaju kao svađu između partnera, u kojoj partner tokom svađe udari ili istuče partnera. Nakon toga slijedi pomirenje i tako u krug. Ovaj način razmišljanja o nasilju u porodici mogli bismo slobodno označiti kao veoma površan.

Iz ovakvih odgovora možemo zaključiti da većina osoba pod nasiljem u porodici podrazumijeva fizičko nasilje na gore opisani način, što je daleko od onoga šta sve nasilje u porodici može da obuhvata. Koliko različitih vrsta nasilnika ima, toliko ima i različitih vrsta nasilja koje vrše nad svojim partnerima.

Od vrste nasilja kojem je žrtva izložena, od psihoprofila nasilnika i materijalnih mogućnosti žrtve zavisi i način na koji će napustiti nasilnika, kao i vrijeme u kojem će to uspjeti učiniti.

Svim nasilnicima je jedno zajedničko, a to je vršenje nasilja nad partnerima. Ali se svaki nasilnik razlikuje prema načinu na koji vrši nasilje.

Ovo posebno želim da istaknem iz razloga što se nasilje u medijima najčešće prezentira sa slikama modrica, čime se naglasak stavlja isključivo na fizičko nasilje, dok se drugi oblici nasilja zanemaruju. Na ovaj način šalje se pogrešna poruka, koja je mnoge žrtve zavarala da je nasilje samo fizičko nasilje, zbog čega su propustile da na vrijeme prepoznaju manipulaciju nasilnika.

Ulazak u začarani krug nasilja ne počinje sa udarcima, već sasvim suprotno počinje sa manipulacijom, sa komplimentima, sa romantikom, cvijećem i poklonima. Nasilje može da eskalira i da pređe u fizičko nasilje, ali ne mora uopšte. Može da uništi žrtvu, bez ijednog fizičkog udarca.

Upravo zbog toga na fotografiji držim ovu lijepu jabuku. Nasilje je poput ove jabuke. Na početku sve izgleda sjajno i lijepo, a kada zagrizete shvatite da je jabuka trula.

PROČITAJ JOŠ

Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah ?

3 Comments / Edukativni članak / By

” Pokušajmo da ne osuđujemo već da razumijemo psihologiju partnerskog nasilja.
U tom cilju ne stavljajmo so, već melem na ranu. “

Zašto nisi ranije prijavila nasilje, vrlo je često pitanje koje se postavlja žrtvama nasilja u porodici/partnerskog nasilja.

U ovom tekstu objasniću zašto se nasilje ne prijavljuje odmah, već nakon proteka određenog vremena.

Jedan od razloga zašto se nasilje ne prijavljuje odmah je taj što nasilje ne nastaje odmah u svim slučajevima partnerskog nasilja. Žrtva može da otkrije da je njen partner nasilan tek nakon više godina. Takva je na primjer situacija u kojoj partner otkrije nevjeru partnera tek nakon više godina braka. Zašto ? Zato što se vješto pretvarao.

Nasilnici su poput preljubnika. Vješto skrivaju svoje mane.

Da li možete da se zamislite u braku pet, deset ili više godina gdje ste gradili svoj život od nule, stekli djecu, odrekli se mnogo toga da biste izgradili svoju porodicu i dom, a onda odjednom dobijete batine, prijetnje, zastrašivanja i ucjene ? Da li mislite da biste mogli odmah napustiti sve, a pri tome imate djecu, nemate gdje da se vratite, nemate posao niti ušteđevinu, nemate novac čak ni za razvod ? Navodim ovaj primjer, jer je jedan od čestih.

Nasilnik strpljivo plete mrežu poput pauka i iscrpljuje svoju žrtvu, sve dok je skroz ne zaplete. Taj postupak može trajati godinama. Traje onoliko koliko je potrebno da se žrtva dovede u situaciju iz koje gotovo da nema izlaza.

Nasilje može da počne sa modricama, ali ne mora uopšte, već sasvim suprotno može da bude prikriveno što je slučaj sa psihičkim i emocionalnim nasiljem. Naizgled sve može da izgleda lijepo poput ove jabuke u mojoj ruci. Djeluje zdravo, samo što je iznutra sve trulo, a to shvatite tek onda kada zagrizete. Jabuku ćete odmah da bacite, ali svoj život koji ste gradili godinama ne možete tek tako da odbacite. Sasvim je razumljivo da vam je potrebno neko razumno vrijeme da shvatite da ste u nasilnom partnerskom odnosu izmanipulisani, a zatim i da prihvatite činjenicu da umjesto bajke živite noćnu moru svog života.

Nakon što ste shvatili i prihvatili da ste izmanipulisani, potrebno vam je neko vrijeme da se saberete i da razmislite šta ćete i kako ćete da postupite da biste takav toksičan odnos napustili sa što manje posljedica. Potreban vam je plan za bijeg i to dobar, jer je vaš život u pitanju, a nemate dva života.

Kada nasilnik shvati da ste i vi shvatili, tada postaje još više nasilan.

U tom trenutku vaša prirodna reakcija je strah. Vi ste zastrašeni, ucijenjeni i svakodnevno živite sa različitim vrstama prijetnji od kojih su neke i prijetnje po život. Prijetnje mogu biti različite, ali su uvijek takve da nasilnik cilja partnera tamo gdje je najosjetljiviji. To može biti bilo šta. Prijetnje da će vas ubiti, da će vam uništiti ugled, da će vas optužiti za zlostavljanje djeteta, da će vas proglasiti ludom, da će vam oteti dijete i da ga nikada više nećete vidjeti, ucjenjivanje različitim sadržajima, da ima veze svagdje i da mu ništa nećete moći, da vam niko neće vjerovati.

Nasilnik pažljivo proučava svoju žrtvu, a zatim je udara tamo gdje je najslabija.

Bilo šta može da bude predmet zastrašivanja, ali uvijek je to ono što bi drugom partneru najviše naškodilo i što bi mu izazvalo najveći strah. Nasilnik vlada partnerom uz pomoć straha.

Prema tome, suočavanje sa svojim strahovima predstavlja ujedno i put izlaska iz takvog toksičnog odnosa. To je dug put koji može trajati godinama.

Zašto mislimo da se nasilnik (psihoprofil izrazito osjetljiv na napuštanje) može napustiti tako lako ? Mnoge žene upravo su tako izgubile život, jer su mislile da tako lako mogu napustiti onoga koji se plaši napuštanja.

Nasilan partnerski odnos ne napušta se tek tako. Napušta se onda kada na strani žrtve postoji spremnost da se suoči sa više strahova, a to su :

  1. Strah od nepoznatog
  2. Strah od tuđeg mišljenja
  3. Strah od neizvjesnosti
  4. Strah od promjene
  5. Strah od osude okoline
  6. Strah od samoće
  7. Strah od odbacivanja
  8. Strah od smrti

Nasilnik nije tako moćan. On gubi moć onda kada žrtva počne da se suočava sa svojim strahovima. Onda kada u žrtvi nema više straha, on više ne može sa njom da vlada. Tada žrtva vlada sama sa sobom. Onda više nije žrtva, već slobodna osoba.

Zbog straha od tuđeg mišljenja, mnogo žena ne napusti nasilnika upravo u ovoj fazi. U ovoj fazi se ostaje dugo. Predugo. Većina žena se nikada i ne usudi. Zbog straha od tuđeg mišljenja mnoge od njih izgube život. Provedu i po više decenija proživljavajući najgora moguća zlostavljanja.

I najveće kataklizme ljudi prežive, nasilje u porodici mnogi nikada.

PROČITAJ JOŠ

Podijelite na društvenim mrežama

Facebook
LinkedIn
Email
WhatsApp

Kontakt informacije

Nasilje Šta i kako © 2023 Sva prava pridržana

Scroll to Top