” Kada žena progovori o doživljenom nasilju, nasilnik gubi ono što je prisvojio nasiljem. Gubi dominaciju. “
Onaj koji želi da dominira strahom, najviše strahuje od gubitka dominacije.
Jedno od istraživanja na temu nasilja u porodici/partnerskog nasilja, u kojem su učestvovale žene sa iskustvom nasilja, pokazalo je da su se sve učesnice osjećale nelagodno dok su govorile o svom ličnom iskustvu i doživljenom nasilju, čak i nekoliko godina nakon prestanka nasilja i napuštanja nasilne zajednice.
To nam pokazuje da se doživljeno nasilje nikada ne zaboravlja, a da podsjećanje na njega izaziva bolna osjećanja i nakon proteka dužeg vremenskog perioda. Intenzitet bola može biti isti, kao u vrijeme kada se nasilje dogodilo.
Podatak da su se učesnice istraživanja odazvale pozivu da ispričaju svoje iskustvo, pokazuje nam da su uspjele izaći iz perioda emocionalne zatvorenosti, u kojem se nalaze gotovo sve žrtve nakon napuštanja nasilne zajednice. Period zatvorenosti traje kraće ili duže vrijeme, što zavisi od vrste nasilja, dužine njegovog trajanja, kao i ličnog senzibiliteta osobe.
Jedna od mnogobrojnih posljedica doživljenog nasilja, jeste emocionalna zatvorenost osobe nad kojom je izvršeno nasilje. Manifestuje se kao nemogućnost otvaranja drugima i pričanja o bolnoj temi. Nastaje već u toku trajanja nasilne zajednice, a produžava se i poslije napuštanja nasilnika. To nam pokazuje da nasilnik i dalje dominira nad žrtvom, vladajući njenim strahom od otvaranja, što i jeste njegov krajnji cilj.
Kada odluče da progovore o nasilju, žene sa iskustvom nasilja oslobađaju se i posljednjeg straha i dominacije bivšeg partnera.
U članku koji sam ranije pisala pod nazivom „ Zašto se partnersko nasilje ne prijavljuje odmah ? “ https://nasiljeubraku.com/zasto-se-partnersko-nasilje-ne-prijavljuje-odmah/ nabrojani su strahovi koje žena koja doživljava nasilje treba da savlada kako bi napustila nasilnu zajednicu i, kada se to dogodi, ostaje još da se oslobodi ovog posljednjeg straha. Straha od emocionalne otvorenosti i straha od osude.
Javna/moralna osuda javlja se kao krajnji cilj sankcionisanja krivičnih djela. U poređenju sa drugim krivičnim djelima, kod krivičnog djela nasilja u porodici, primjetno je da se osim nasilnika vrlo često osuđuju njihove žrtve, što je potpuno neshvatljivo. Osuđuju se oni koji su doživjeli nasilje i to najčešće zbog nerazumijevanja okoline i odsustva senzibiliteta, a posebno zbog nepoznavanja problematike nasilja.
Uzmimo za primjer poređenje sa krivičnim djelom krađe. Kradljivca svi osuđuju, a pokradenog niko. Pokradenog žale. Međutim, kod krivičnog djela nasilja u porodici, sasvim je drugačija situacija. Nasilnici se osuđuju, a vrlo često i njihove žrtve.
Na društvenim mrežama možemo čuti osuđujuće komentare poput onih ” znala je za koga se udaje, sama pala sama se ubila, da bude se udavala, zašto nije odmah pobjegla, šta je do sad čekala, zašto nije prijavila. “
Postavlja se pitanje zašto je to tako ?
Zato što je mnogo lakše osuđivati, nego razumjeti. Mnogo je lakše nepoznavati, nego znati. Mnogo je lakše sažaljevati, nego saosjećati.
Kada stupa u brak, žena misli da će biti voljena i poštovana. Ona ne misli da će biti zlostavljana ili da će izgubiti svoj život. Prema tome, u slučajevima nasilja u porodici sasvim je jasno da žena u momentu udaje ne zna za koga se udaje.
” Nasilnici su vješti glumci. Odglumiće vam sve ono što želite, a kada se spusti zavjesa shvatate da je sve bila predstava. Tada počinje borba za vlastiti život. “
Kada stupa u brak, žena očekuje da će graditi zajednički život. Ne očekuje da će se morati boriti za vlastiti život.
Sasvim je razumljivo zašto osobe koje su doživjele partnersko nasilje, o nasilju progovore nakon višegodišnjeg rada na sebi ili nikada. Potrebna je velika hrabrost i još veća snaga volje da se suprotstavite nasilniku, ali i da se suprotstavite osuđujućim komentarima okoline.
” Nasilnik ne gubi dominaciju tako lako. Gubi je tek onda kada ste spremni da se otvorite drugima i podijelite svoje bolno iskustvo, suočavajući se pri tome sa više strahova. “
Jedan od njih je i strah od osude. Tek kada se suočite sa strahom od osude drugih, tada počinje pravo iscjeljenje rane. Rane nanesene nasiljem u porodici veoma se teško iscjeljuju, jer…
” Partnere ne tražimo da bi nas zlostavljali, već da bi nas voljeli. Od onih kojima se otvorimo tražimo da nas razumiju, ne da nas osuđuju. “
PROČITAJ JOŠ
- Ženi se ne oprašta njena slobodaby Nasilje Šta i kakoKoliko vrijedi život jedne žene, a koliko njena sloboda ? Da bi došla do svoje slobode da li žena mora da ostane bez života? Bez slobode sve što čovjek ima nije ništa. Slobodan čovjek može svašta, sa slobodom može sve. Bez slobode ništa ne može, a misli da može. Ženi se ne oprašta sloboda izbora. …
- Kako nasilnici pričaju iza zatvorenih vrata ?by Nasilje Šta i kakoKako zvuči jezik nasilnika ? Šta pričaju iza zatvorenih vrata ? Šta govore kada ih niko drugi ne čuje osim njihovih žrtava ? Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta Jezik nasilnika je prljav. Brutalan. Bezobziran. Drzak. Arogantan. Uvijek dvoličan. Većina nasilnika zna da se savlada pred drugima, međutim, iza zatvorenih vrata pričaju svojim jezikom. Jezikom …
- Nasilnik se sam otkrivaby Nasilje Šta i kakoSvijet oko nas pun je nasilja. Teško da možemo proći kroz njega, a da nas nasilje bar ne okrzne. Ljudi stavljaju i skidaju svoje maske sve dok ne umru. Valjda im je lakše da se maskiraju, nego da žive svoju suštinu. Plaše se da pokažu ko su. Od djetinjstva nas uče da je važno da …
- Kako se ponaša napušteni nasilnik ?by Nasilje Šta i kakoDa li će nasilnik prestati sa vršenjem nasilja nakon napuštanja ili ne ? Ovo pitanje postavlja sebi svaka žrtva nasilja prije nego što odluči da napusti nasilnika. Većina nasilnika žrtvu konstantno drže u stanju straha od onoga šta bi joj se moglo desiti poslije napuštanja, stvarajući na taj način poseban pritisak kod žrtve-strah od posljedica …
- Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djeloby Nasilje Šta i kako” Nasilje u porodici ne prestaje sa ćutanjem, skrivanjem i pretvaranjem da se ne dešava. Sa nasiljem se upoznajemo edukacijom, pisanjem, ostavljanjem tragova koje će neko možda da pročita, jer sve ono negativno što ne osvijestimo i što ne mijenjamo postaje još jače. “ Primjećujemo da je porodično nasilje o kome se nekada ćutalo i …
Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo Read More »