Kako se ponaša napušteni nasilnik ?

Edukativni članak / By

Da li će nasilnik prestati sa vršenjem nasilja nakon napuštanja ili ne ?

Ovo pitanje postavlja sebi svaka žrtva nasilja prije nego što odluči da napusti nasilnika. Većina nasilnika žrtvu konstantno drže u stanju straha od onoga šta bi joj se moglo desiti poslije napuštanja, stvarajući na taj način poseban pritisak kod žrtve-strah od posljedica njegove ljutnje ako se usudi da ga napusti.

Vrlo često možemo pročitati savjete kako nasilnika treba odmah napustiti, a oni koji dijele te savjete misle da sa napuštanjem nasilnika prestaje i nasilje. Međutim, istina je da u većini slučajeva nasilje ne prestaje, što možemo vidjeti u praksi. Naprotiv, nasilnik nastavlja i dalje da vrši nasilje mijenjajući strategiju.

Povrijeđena sujeta nasilnika nastavlja da povrijeđuje žrtvu ponekad i godinama nakon napuštanja.

Stručnjaci se slažu da je nasilnik najopasniji u trenutku napuštanja, zbog čega je nasigurnije da žrtva prije napuštanja nasilnika ima spreman plan bijega, odnosno da bude na sigurnom mjestu. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS, radi zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici predviđa boravak u sigurnoj kući u trajanju od šest mjeseci. U opravdanim slučajevima boravak u sigurnoj kući može se produžiti za još šest mjeseci, odnosno do završetka postupka kojim se učiniocu nasilja izriče zaštitna mjera.

Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta

Kako bi zastrašio žrtvu i pokazao svoju nadmoć, nasilnik primjenjuje različite strategije. Najčešće su to:

Proganjanje, prijetnje, zastrašivanje, ucjenjivanje, uništavanje ličnih stvari žrtve, prijavljivanje žrtve institucijama, pri čemu se prijave najčešće odnose na lažne optužbe za zlostavljanje ili zanemarivanje djece.

Prijave institucijama imaju za cilj da se žrtva diskredituje kao majka, uplaši, a zatim pod pritiskom vrati nasilniku. U tekstu Žena je najranjivija onda kada postane majka https://nasiljeubraku.com/zena-je-najranjivija-onda-kada-postane-majka/, detaljnije sam opisala kako nasilnik koristi ranjivost majke.

Vrlo često nasilnici obećavaju i promjenu svog ponašanja, koja služi da se u žrtvi izazove osjećaj lažne nade.

Stručnjaci kažu da se nasilnici uglavnom ne mijenjaju. To nam svakodnevno pokazuje i praksa. Oni se ne mijenjaju, ali mijenjaju žrtve. To je jednostavnije.

Kada čovjek ne želi da se mijenja, onda mijenja ljude oko sebe.

Nasilnik se najviše plaši napuštanja, tako da su sve njegove radnje usmjerene na uspostavljanje komunikacije sa odbjeglom žrtvom, a sve radi ponovnog uspostavljanja izgubljene kontrole nad žrtvom.

Napušteni nasilnik ne bira sredstva, a vrlo često sredstva postaju svi oni koji padnu pod uticaj njegove manipulacije. To može biti svako koga nasilnik izmanipuliše. Komšije, zajednički prijatelji i poznanici kao prenosnici zlonamjernih priča mogu biti fantastično oružje da se žrtva dotuče. U neznanju postaju produžena ruka nasilnika. Ono što je specifično za ovaj vid nasilja jeste činjenica da nasilnik stiče svoje pomagače, a to su sve one osobe koje su podložne njegovoj manipulaciji.

Žrtva tada prolazi kroz nerazumijevanje okoline, osudu, tiho izbjegavanje, umjesto da dobije podršku. Jedini način da se žrtva izdigne iz ovakve situacije jeste da savlada strah od tuđeg mišljenja. Naravno, to nije nimalo lako, pogotovo u našoj sredini gdje se više cijeni tuđe mišljenje drugih o nama, nego svoje vlastito o sebi.

Laž je veoma moćno oružje svakog predatora u borbi protiv svoje žrtve, ali je još gore saznanje koliko okolina žrtve može biti naivna i lakovjerna, neotporna na manipulaciju. Uvijek će prije povjerovati u laž, nego u očiglednu istinu i time učestvovati u nasilju.

Novi način vršenja nasilja nad odbjeglom žrtvom posebno je težak, prvenstveno jer je žrtva već iscrpila sve svoje resurse za napuštanje nasilnika. U trenutku kada treba da se oporavlja od posljedica doživljenog nasilja, žrtva prolazi kroz nove oblike nasilja, koji su daleko perfidniji, jer se nasilje više ne dešava samo između četiri zida, dešava se javno, pred svima.

Za to vrijeme žrtva proživljava sve ona osjećanja koja nasilnik ne može da osjeti. Bol, tugu, sramotu. Žrtva se opravdava, žali, pokušava da objasni stvarnu situaciju prijateljima, poznanicima, društvu, čime nastavlja da se vrti u začaranom krugu.

Držanje žrtve u začaranom krugu nasilnikov je glavni cilj. Vrteći se u začaranom krugu, žrtva nastavlja da gubi svoje vrijeme i energiju, resurse koji su joj neophodni da sredi egzistencijalna pitanja nakon napuštanja nasilnika. Gubi svoju snagu, koja joj je neophodna da se oporavi i da nastavi svoj život.

Nasilnik voli da izoluje žrtvu. On uživa u njenom bolu, dok okreće sve protiv nje dobija imaginarnu moć, dobija na značaju. Osjeća se moćno.

Većina žrtava ostaje u nasilnom partnerskom odnosu ili odlaže odluku o odlasku, vrlo često zbog straha od nastavka maltretiranja koje je prepoznato pod nazivom DARVO.

DARVO je skraćenica kojom se u literaturi označava manipulativna strategija nasilnika, a podrazumijeva :

DENY-Poriči

ATTACK-Napadni

REVERSE VICTIM AND OFFENDER-Preokreni žrtvu i počinioca.

DARVO nasilniku služi da diskredituje žrtvu napadom na njen kredibilitet, tvrdnjom da je on žrtva. Veoma je čest u praksi, a nasilnik ga najčešće primjenjuje u pravnim postupcima.

Interesantno je da nasilnici ovu strategiju koriste čak i kada je žrtva zadobila vidne fizičke tragove nasilja. I onda kada bi malom djetetu bilo jasno ko je žrtva, a ko zlostavljač.

Na taj način nasilnik se ruga svima koji su uključeni u pravne postupke. Ruga se žrtvi, službenicima, sistemu, čitavom društvu.

Osjeća se superiorno kada okreće situaciju u svoju korist putem laži i manipulacije. Nevjerovatno je sa kojom samouvjerenošću nasilnik ulazi i u pravne postupke, misleći da ga i u postupcima čekaju osobe koje ne prepoznaju manipulaciju.

Nasilnik smatra da je nedodirljiv i da mu niko ništa ne može. A može.