” Nasilje u porodici ne prestaje sa ćutanjem, skrivanjem i pretvaranjem da se ne dešava. Sa nasiljem se upoznajemo edukacijom, pisanjem, ostavljanjem tragova koje će neko možda da pročita, jer sve ono negativno što ne osvijestimo i što ne mijenjamo postaje još jače. “
Primjećujemo da je porodično nasilje o kome se nekada ćutalo i koje se skrivalo kako se znalo i umjelo, izašlo iz privatne u javnu sferu i to na takav način da mu svi svjedočimo.
Ženama koje su prošle kroz iskustvo nasilja ranije se nije vjerovalo. Pasivno agresivna sredina uvijek će nevjerovanjem reagovati na ono što čuje, a da joj ne prija. Nasilje nije bilo izraženo kao danas, niti se o nasilju toliko pisalo, zbog čega je opšteprihvaćen stav bio da je žena koja je napustila “supruga”, to uradila iz čistog hira, jer je pretjerano zahtijevna, jer ne želi ništa da trpi…slobodno nastavite niz.
Danas gotovo da nema šire porodice ili ulice u kojoj se nije desilo nasilje. Gotovo svi su nasiljem oštećeni i dobro znaju kroz šta su prošli. Znaju da žene nisu krive, već skrivena patologija nasilnika.
Većina ljudi ne voli surovu istinu i realnost, više vole da ih se laže. Krhka psiha ne može realnost da podnese, više joj prija laž i obmana, nego gola istina.
A istina je očigledna. Brojne žene, majke, supruge izgubile su svoje živote od strane onih koji su trebali da ih čuvaju i štite. Od strane onih kojima su bezuslovno vjerovale. To nam dovoljno govori da porodica i brak u velikom broju slučajeva nisu sigurno mjesto, već sasvim suprotno, mjesto stradanja i velike patnje. Mjesta tragedije.
Ne možemo, a da se ne zapitamo zašto je porodica postala uzrok smrti brojnih žena ? Zašto mjesto u kojem trebamo da se osjećamo najsigurnije, postaje najopasnije ?
Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo i to veoma podmuklo.
Da li ima ijedno podmuklije krivično djelo od nasilja u porodici ? Vjerovatno ne.
Samo kod krivičnog djela nasilja u porodici žena je vjerovala, bila dobra i poslušna, mislila da je sigurna, djecu rodila, bila supruga, gradila misleći da stvara, u vlastitom domu služila svoga neprijatelja. Nije prepoznala opasnost u sopstvenoj kući. A i kako bi.
Od djetinjstva su nas učili da je porodica svetinja, a u mnogim slučajevima pokazalo se da nije. Danas jasno vidimo da je za nekoga porodica smrt, a za nekoga sve.
Cijeli život smo na oprezu i čuvamo se kada izađemo iz kuće. Kada prelazimo ulicu gledamo na dve strane, u travu kad stanemo pazimo da na zmiju ne nagazimo, bježimo da nas pčela ne ujede, jer smo možda alergične, ne idemo u duboku vodu da nas ajkula ne pojede, pazimo šta jedemo, šta pijemo, plašimo se leta avionom, ježa u moru da ne zgazimo, da ne hodamo bose, čuvamo se da se ne prehladimo, propuha se čuvamo ako ne i najviše.
Za to vrijeme tako sačuvane i konačno opuštene u svom domu žene dožive ono najstrašnije. Od onog kome su vjerovale, pred kime su se konačno opustile.
Nema veće nemoći kod muškarca nego kada nasiljem umjesto sa ljubavlju vlada. Žene se ne ubijaju, žene se čuvaju i paze. Muškarcem se ne postaje mržnjom prema ženi, već ljubavlju prema njoj. Ženu koju bi neko ubio, neko drugi bi volio. Tolike žene su sahranjene, a mogle su da budu voljene.
Ni žrtve više ne mogu skrivati nasilje kao nekada što su skrivale misleći da im se neće vjerovati, jer je nasilje sve brutalnije. Sve što se skriva pod tepih, kad tad izađe na površinu i to u još gorem obliku. Problemi se ne potiskuju, već se rješavaju.
” Žena koji bježi ne bježi od ljubavi, već od nasilja. “
Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta
” Patologija nasilnika ne prestaje sa prikrivanjem i lažima, ali prestaje život žene kojoj se ne vjeruje. ”
Stručnjaci će nam reći da se neliječeni psihološki poremećaji sa godinama sve više pojačavaju. Nasilje se ne može vječno skrivati. Negiranje krivičnog djela više ne prolazi, broj žena koje su izgubile živote govori ko je bio zdrav, a ko ne.
” Ćutanje nije zlato u situacijama kada smo ugroženi ili kada su povrijeđena naša prava. U takvim situacijama ćutanje je tiha smrt. “
- Ženi se ne oprašta njena sloboda
Koliko vrijedi život jedne žene, a koliko njena sloboda ? Da bi došla do svoje slobode da li žena mora da ostane bez života? Bez slobode sve što čovjek ima nije ništa. Slobodan čovjek može svašta, sa slobodom može sve. Bez slobode ništa ne može, a misli da može. Ženi se ne oprašta sloboda izbora. … - Kako nasilnici pričaju iza zatvorenih vrata ?
Kako zvuči jezik nasilnika ? Šta pričaju iza zatvorenih vrata ? Šta govore kada ih niko drugi ne čuje osim njihovih žrtava ? Fotografija je preuzeta sa FreePik sajta Jezik nasilnika je prljav. Brutalan. Bezobziran. Drzak. Arogantan. Uvijek dvoličan. Većina nasilnika zna da se savlada pred drugima, međutim, iza zatvorenih vrata pričaju svojim jezikom. Jezikom … - Nasilnik se sam otkriva
Svijet oko nas pun je nasilja. Teško da možemo proći kroz njega, a da nas nasilje bar ne okrzne. Ljudi stavljaju i skidaju svoje maske sve dok ne umru. Valjda im je lakše da se maskiraju, nego da žive svoju suštinu. Plaše se da pokažu ko su. Od djetinjstva nas uče da je važno da … - Kako se ponaša napušteni nasilnik ?
Da li će nasilnik prestati sa vršenjem nasilja nakon napuštanja ili ne ? Ovo pitanje postavlja sebi svaka žrtva nasilja prije nego što odluči da napusti nasilnika. Većina nasilnika žrtvu konstantno drže u stanju straha od onoga šta bi joj se moglo desiti poslije napuštanja, stvarajući na taj način poseban pritisak kod žrtve-strah od posljedica … - Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo
” Nasilje u porodici ne prestaje sa ćutanjem, skrivanjem i pretvaranjem da se ne dešava. Sa nasiljem se upoznajemo edukacijom, pisanjem, ostavljanjem tragova koje će neko možda da pročita, jer sve ono negativno što ne osvijestimo i što ne mijenjamo postaje još jače. “ Primjećujemo da je porodično nasilje o kome se nekada ćutalo i …Nasilje u porodici nije privatna stvar, već krivično djelo Read More »